Behind the Scenes

Behind the Scenes – The Visual Codes of Network
Iza kulisa – vizualni kodovi mreže
ㄴ group show
VN Gallery, Zagreb, Croatia
1–31 March 2017

Artists: Darko Fritz, Dina Karadzić and Vedran Gligo, Darko Masnec, Tea Stražičić, Igor Štromajer
Curatorial team: Irena Borić, Martina Kontošić, Renata Šparada – netdotcube.org

Exhibition catalog (in Croatian language):
– cover (PDF)
– catalog (PDF)

+ Kretanje točke: Hrvatski radio, Prvi program — Kultura, umjetnost, 6.3.2017, 16:30

↓

↓

Igor Štromajer exhibits 19 (A4 format) pages of the source code, written and composed for the work 7h!5 !5 n07 4 7357: y0u’v3 833n w4rn3d  which was created for net.cube gallery  in November 2016.

The work consists of 6 files (ASCII: html, js + Binary: mp3, ico, gif):

1.mp3
3.ico
b.html
index.html
moveobj.js
x.gif

7h!5 !5 n07 4 7357: y0u’v3 833n w4rn3d

↓

Iza kulisa – vizualni kodovi mreže

Izložba smještena u prostoru Galerije VN, čije materijalne premise čine zidovi u Ilici 163-a, polazi od internetskih zidova net.cube galerije koji se šire prostorom i vremenom onoliko koliko to dopuštaju izloženi umjetnički radovi. Ipak, izložba “Iza kulisa – vizualni kodovi mreže” ne prenosi, čak i ne prevodi radove izložene u net.cube galeriji, već nastoji ukazati na njihovu nevidljivu materijalnost. Izloženi su predlošci, skice i nacrti važni za proces nastanka online radova Darka Fritza, Dine Karadžić i Vedrana Glige, Darka Masneca, Tee Stražičić i Igora Štromajera.

No, što znači internetska materijalnost u vrijeme bežičnih mobilnih uređaja koji su umreženi bilo gdje u bilo kojem trenutku? James Bridle je istaknuo sjajan primjer ENIAC-a, jednog od prvih računala koji je zauzimao dvije ogromne prostorije radi čega je bilo potrebno podjednako raditi i unutar i izvan njega. Jedan od matematičara koji je na njemu radio izjavio je kako je ENIAC bio kompjuter unutar kojeg se živjelo. Bridle se na to nadovezuje mišljenjem da se osobno računalo danas nije smanjilo, već su njegove granice toliko ekspandirale da prekrivaju površinu čitavog planeta, i dalje, sve do satelita, što znači da još uvijek živimo unutar računala.

Zato prostor Galerije VN postaje potporna struktura umjetničkih predložaka aludirajući pritom na nevidljivu materijalnost mreže. Dina Karadžić i Vedran Gligo autori su scenografje koja funkcionira kao instalacija za sebe, unutar koje su smješteni efemerni “objekti”. Police ostavljaju dojam skela na gradilištu, ljestve vode do radova u nastanku, a središnji prostor omeđen je polutransparentnim najlonima. Scenografja prostora kroz vlastitu estetiku naglašava stvarni proces u pozadini radova koji su internetskim promatračima nevidljivi.

Razotkrivajući nevidljive strukture radova izloženih u galeriji net.cube, koji istovremeno grade online galeriju, naglasak je stavljen na estetske komponente koda i radnih procesa koji stoje iza konačne vizualne reprezentacije rada. Objektifkacija pojedinih programerskih postupaka i njihovo približavanje publici ukazuje na aktivno sudjelovanje u procesima “izgradnje interneta” koje ne bi trebalo biti dostupno samo uskom krugu tehnički obrazovanih umjetnika, dizajnera i programera. Štoviše, ako se zna gdje i kako tražiti znanje, razina tehničke i medijske pismenosti za aktivno djelovanje na mreži može biti svima dostižna.

Primjerice, Igor Štromajer je izložio sadržaj svih datoteka koje čine rad 7h!5 !5 n07 4 7357: y0u’v3 833n w4rn3d, prikazan u tekstualnom obliku. Rad se sastoji od datoteka čistog teksta (plain text) i binarnih datoteka. Prve sadrže izvorni programski kôd (source code) koji mu služi kao nacrt rada, a druge zapise zvuka ili slike. Stoga će i neupućeni moći čitati datoteke čistog teksta, dok će im binarne datoteke, ispisane isključivo jezikom računala, ostati zagonetka. Ideja iza rada 7h!5 !5 n07 4 7357: y0u’v3 833n w4rn3d kako ju je izrazio Igor Štromajer je:

“m4k3 y0ur 0wn 4r7. d0 n07 3xp3(7 m3 70 d0 !7 f0r y0u: ! h4v3 n07h!n9 70 54y 4nd !’m 54y!n9 !7. 7h3 h!9h357 purp053 !5 70 h4v3 n0 purp053 47 411. ! h4v3 n0 5p3(!41 m355493. ! w!5h ! d!d. !7 w0u1d 83 9r347 !f ! h4d 0n3.
a=tF2 — 70 f!nd 7h3 4r7, y0u mu17!p1y 7h3 7!m3 8y 7h3 5qu4r3 0f 7h3 f0r(3.”

timeCAPsule Dine Karadžić i Vedrana Glige osmišljen je kao rad u nastajanju – društvena platforma za izražavanje i (auto)evaluaciju vizionarske misli, futurizma i inovacije. Kreiran je virtualni prostor za komunikaciju projekta i korisnika, kao i korisnika i korisnika te predviđa de∫niran datum zaključenja komunikacijskog procesa. Kroz ponuđeni set pitanja korisnici predviđaju budućnost na zadani datum da bi po završetku odbrojavanja njihova predviđanja bila rezimirana u zajednički prostor sci-fi inspiracije i komunikacije. U prostoru Galerije VN predstavljene su razvojne skice i vizuali iz situacija koje su bile dio jednog pozadinskog narativa u vremenu kad su Dina i Vedran tek započinjali sa zajedničkim projektima.

U gradnji igre Dream Control Darko Masnec je krenuo od glitcha, a kroz postav će biti izloženi slojevi grafičkih datoteka koji su u konačnici činili animaciju slike i teksta. Dream Control je anti-video igra u kojoj igrač/ica nema moć kontrole niti odlučivanja. Ideja je da sudjeluje u igri zbog užitka i rekreacije, bez ozbiljne ili praktične svrhe. Oduzimanjem kontrole, Masnec igri oduzima ključnu karakteristiku i pozivom na uživnje u ne-djelovanju ostavlja mogućnost potrage za escape tipkom.

Izloženi su i segmenti rada, probne verzije i tekst radne verzije instalacija Tee Stražičić koje su ranije izložene u ∫zičkom prostoru Galerije Galženica u Velikoj Gorici na izložbi “Napokon se isplatilo”. U pozadni radova Vatra, 2016. i Močvara, 2016. naziru se ekonomije digitalne suradnje i okvir unutar kojeg umjetnica djeluje te razmjena vizualnih informacija unutar digitalnih zajednica kreativaca. Dok vatra ukazuje na dinamiku gibanja klupske scene, tako i pojam močvara, osim što asocira na istoimeni klub u kojem su česte audio-vizualne suradnje, može aludirati na stagnaciju kreativnih odnosa.

Rad Darka Fritza se ponešto razlikuje od ostalih zato što ne izlaže predloške koji prethode nastanku internetskog djela, već fzičke interpretacije vizualnog jezika mreže koje izlaže u novom galerijskom kontekstu kao nastavak kontinuirane zamjene medija reprezentacije. Dosadašnji rad 200_OK Darka Fritza dio je serije Internet Error Messages koja je započela 2001., a kao prostorna i internetska instalacija izveden je u okviru izložbe Fields. Internetska http (Hypertext Transfer Protocol) poruka statusa “200 OK” izvedena je kao hortikularna jedinica u botaničkom vrtu u Rigi 2014. Instalacija i njena neposredna okolina bila je nadzirana video sistemom i uživo emitirana na internetu tijekom tri mjeseca kontinuiranom (pokretnom) video slikom putem webcasta. Poruka o statusu “200 OK” pokazuje da je naredba bila uspješna, iako se obično sama poruka nikada ne pokazuje. Rad u okviru net.cube galerije koristi probrane snimke iz arhive video nadzora i nakon webcasta ponovo vraća sadržaj na internet.

Irena Borić, Martina Kontošić, Renata Šparada